Zakonom o dječijoj zaštiti Republike Srpske predviđena su sljedeća prava roditelja:
- pomoć za opremu novorođenčeta,
- materinski dodatak,
- pronatalitetna naknada za trećerođeno i četvrtorođeno dijete,
- druga prava iz sistema dječije zaštite.
S obzirom na činjenicu da sve više mladih bračnih parova odlazi na rad u inostranstvo, često se postavlja pitanje da li i oni imaju pravo na navedene naknade.
U praksi se češto dešava da Fond dječije zaštite Republike Srpske odbija njihove zahtjeve. Fond to obrazlaže pozivajući se na odredbe Zakona o dječijoj zaštiti RS kojom je predviđeno da navedena prava mogu ostvarivati samo oni roditelji koji imaju prebivalište u Republici Srpskoj, svjesno i maliciozno vršeći zamjenu pojmova prebivališta i boravišta. S tim u vezi Fond, nerijetko, od podnosilaca zahtjeva traži i dokaz da u inostranstvu nisu ostvarili ista prava i sl. dokaze, a sve u cilju odbijanja zahtjeva za navedene naknade.
Prebivalište u Republici Srpskoj imaju sva lica koja su državljani Bosne i Hercegovine i RS, pa čak i oni koji su na privremenom radu u inostranstvu. Prebivalište se dokazuje isključivo uvjerenjem o prebivalištu nadležne policijske uprave, te je Fond dužan da na osnovu iste donese odluku o ispunjenosti uslova za navedene naknade. Međutim, Fond ovdje po sistemu „ako prođe, prođe“ donosi odluku kojom odbija zahtjev roditelja samo na bazi informacija da neko porivremeno boravi u inostranstvu.
Nadalje, pravo na navedene naknade imaju čak i strani državljani koji imaju prijavljen boravak u Republici Srpskoj, uz ispunjenje dodatnih uslova.
Da bi se ostvarilo prava iz dječije zaštite, u većini slučajeva neophodno je na rješenje Fonda podnijeti žalbu, te nakon toga pokrenuti sudski postupak, odnosno upravni spor. Ohrabruje činjenica da sudska praksa već jasno štiti roditelje i sudovi presuđuju u njihovu korist. Naš prijedlog jeste da se građani u svim ovim postupcima konsultuju sa svojim advokatom ili sa advokatom koji se bavi ovom materijom i zatraže stručnu pomoć u realizaciji svojih prava.
