Da li svjedok u krivičnom postupku ima pravo na advokata?

Kada građanin dobije poziv za saslušanje u svojstvu svjedoka, jedno od pitanja koje se može pojaviti jeste: da li svjedok u krivičnom postupku ima pravo na advokata?

Odgovor nije jednostavno „da“ ili „ne“.

Prema Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske (ZKP RS), svjedok nema opšte pravo na branioca na način na koji to pravo ima osumnjičeni ili optuženi. Međutim, svjedok ima niz procesnih prava, među kojima je posebno značajno pravo da ne odgovara na pojedina pitanja kada je vjerovatno da bi ga odgovor mogao izložiti krivičnom gonjenju.

Pored toga, ZKP RS poznaje i situacije u kojima se svjedoku određuje advokat kao savjetnik za vrijeme saslušanja.

Svjedok nije osumnjičeni – ali i svjedok ima svoja prava

Osnovna uloga svjedoka u krivičnom postupku jeste da organu koji vodi postupak iznese svoja saznanja o činjenicama koje su značajne za konkretan krivični predmet. Zbog toga položaj svjedoka treba razlikovati od položaja osumnjičenog ili optuženog. Međutim, činjenica da je neko pozvan kao svjedok ne znači da je ostao bez procesne zaštite. Posebno osjetljiva situacija nastaje kada pitanje postavljeno svjedoku može dovesti do toga da svojim odgovorom ukaže i na sopstveno učešće u krivičnom djelu.

Upravo za takve situacije ZKP Republike Srpske propisuje posebno pravo svjedoka.

Kada svjedok može odbiti da odgovori na pitanje?

Član 149. stav 1. ZKP Republike Srpske propisuje da svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja kada je vjerovatno da će ga odgovor na ta pitanja izložiti krivičnom gonjenju.

Ovdje je važno napraviti razliku: ovo nije opšte pravo svjedoka da odbije davanje iskaza. Riječ je o pravu da ne odgovori na konkretno pitanje zbog opasnosti od samoinkriminacije. To u praksi može biti veoma značajno. Osoba može biti pozvana u tužilaštvo ili policiju kao svjedok, ali se tokom saslušanja mogu otvoriti pitanja iz kojih proizlazi mogućnost njene sopstvene krivične odgovornosti. U takvoj situaciji činjenica da je lice formalno pozvano kao „svjedok“ ne znači da mora dati odgovor kojim bi sebe moglo izložiti krivičnom gonjenju.

Može li svjedok imati advokata kao savjetnika?

Može, ali ne postoji opšte pravilo prema kojem svaki svjedok ima pravo da zahtijeva da mu se tokom svakog saslušanja obezbijedi advokat.

ZKP Republike Srpske posebno uređuje položaj svjedoka koji koristi pravo da ne odgovara na pitanja zbog opasnosti od krivičnog gonjenja, kao i mogućnost da mu glavni tužilac, pod zakonom propisanim uslovima, obezbijedi imunitet od krivičnog gonjenja za radnje o kojima svjedoči. U okviru tog postupka sud rješenjem ispituje da li su ispunjeni zakonski uslovi i za vrijeme saslušanja određuje svjedoku advokata kao savjetnika. Uloga takvog advokata nije ista kao uloga branioca osumnjičenog ili optuženog.

On nastupa kao savjetnik svjedoka, upravo u procesnoj situaciji u kojoj postoji rizik da iskaz svjedoka može imati posljedice po njegov sopstveni krivičnopravni položaj.

Svjedok i imunitet od krivičnog gonjenja

Član 149. ZKP RS detaljno uređuje i mogućnost davanja imuniteta svjedoku. Ako svjedok koristi pravo da ne odgovori na pojedina pitanja zbog mogućnosti krivičnog gonjenja, zakon pod određenim uslovima omogućava glavnom tužiocu da pismeno izjavi da neće preduzeti krivično gonjenje svjedoka za radnje koje svjedok navede u svom iskazu. Međutim, takva mogućnost nije neograničena. Zakon određuje uslove pod kojima se takva izjava može dati, uključujući i vrstu krivičnog djela zbog kojeg se postupak vodi. Sud potom provjerava ispunjenost zakonskih uslova, a svjedoku se za vrijeme saslušanja određuje advokat kao savjetnik.

Zbog toga je pravno preciznije govoriti o advokatu kao savjetniku svjedoka u zakonom određenim situacijama, a ne o opštem pravu svakog svjedoka na advokata.

Ko može u potpunosti odbiti svjedočenje?

Pravo da se odbije odgovor na pojedino pitanje treba razlikovati od prava određenih lica da odbiju svjedočenje, tzv. privilegovani svjedoci. Član 148. ZKP RS to pravo priznaje određenim licima povezanim sa osumnjičenim odnosno optuženim, među kojima su bračni i vanbračni supružnik, određeni srodnici, usvojilac i usvojenik, uz zakonom propisane izuzetke. Organ koji vodi postupak dužan je takva lica upozoriti da ne moraju svjedočiti, a upozorenje i njihov odgovor moraju biti uneseni u zapisnik. Ovo je naročito važno zato što ZKP RS propisuje i procesne posljedice ako je takvo lice saslušano, a nije pravilno upozoreno na svoje pravo.

Dakle, treba razlikovati: pravo da se odbije svjedočenje u cjelini i pravo svakog svjedoka da ne odgovori na pojedino samoinkriminišuće pitanje.

Šta ako je svjedok istovremeno oštećeni?

Položaj je drugačiji kada je lice koje daje iskaz istovremeno oštećeno krivičnim djelom. Tada se njegova procesna prava ne iscrpljuju pravima koja ima kao svjedok. Kao oštećeni može imati dodatna prava u krivičnom postupku i može angažovati advokata radi zaštite svojih prava i interesa.

Zbog toga treba razlikovati advokata kao punomoćnika oštećenog od advokata koji je svjedoku određen kao savjetnik u zakonom propisanoj procesnoj situaciji.

Posebna zaštita djece, maloljetnika i ugroženih svjedoka

Za pojedine kategorije svjedoka postoje dodatna pravila zaštite.

U Republici Srpskoj se, pored ZKP RS, primjenjuju Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku i Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Zakon o zaštiti svjedoka uređuje posebne mjere za svjedoke pod prijetnjom i ugrožene svjedoke. Ugroženim svjedocima mogu biti dostupni psihološka, socijalna i stručna pomoć, a zaštitne mjere određuju se u skladu sa zakonskim uslovima i potrebama konkretnog svjedoka. Za djecu i maloljetnike postoje dodatna pravila čiji je cilj da način njihovog saslušanja i učešća u postupku bude prilagođen njihovom uzrastu, zrelosti i najboljem interesu djeteta.

Zbog toga ni ove posebne oblike zaštite ne treba poistovjećivati sa opštim pravom svakog svjedoka na advokata.

Da li ista pravila važe u FBiH, Brčko distriktu i pred Sudom BiH?

Bosna i Hercegovina nema jedan jedinstveni zakon o krivičnom postupku koji se primjenjuje pred svim sudovima i tužilaštvima. Pored ZKP Republike Srpske postoje ZKP Federacije BiH, ZKP Brčko distrikta BiH i ZKP Bosne i Hercegovine, koji se primjenjuju u okviru odgovarajuće nadležnosti.

Njihova rješenja u pogledu zaštite svjedoka od samoinkriminacije i instituta advokata-savjetnika imaju značajne sličnosti, ali postoje razlike u pojedinim uslovima i procedurama. Primjera radi, i ZKP BiH i ZKP Brčko distrikta predviđaju određivanje advokata za savjetnika svjedoku u postupku vezanom za davanje imuniteta.

Zbog toga se ovaj tekst prvenstveno odnosi na krivični postupak prema pravu Republike Srpske. U konkretnom predmetu potrebno je prvo utvrditi koji zakon o krivičnom postupku se primjenjuje.

Šta svjedok treba da uradi prije saslušanja?

Poziv u svojstvu svjedoka ne treba posmatrati kao formalnost, naročito kada okolnosti događaja ukazuju na mogućnost da bi odgovori svjedoka mogli otvoriti pitanje njegove sopstvene krivične odgovornosti. Svjedok bi prije saslušanja trebalo da zna u kom svojstvu je pozvan, da razumije svoja osnovna procesna prava i da bude svjestan prava da ne odgovori na pojedino pitanje ako je vjerovatno da bi ga odgovor mogao izložiti krivičnom gonjenju.

Konsultacija sa advokatom prije davanja iskaza može biti naročito značajna kada postoji mogućnost samoinkriminacije. To, međutim, treba razlikovati od zakonskog prava na određivanje advokata kao savjetnika tokom samog saslušanja.

Zaključak – ima li svjedok pravo na advokata?

Svjedok nema opšte pravo na advokata tokom svakog saslušanja na način na koji osumnjičeni ili optuženi ima pravo na branioca. Međutim, svjedok ima pravo na zaštitu od samoinkriminacije, a ZKP Republike Srpske u posebno propisanoj situaciji predviđa određivanje advokata kao savjetnika svjedoku za vrijeme saslušanja.

Zbog toga je važno razlikovati položaj običnog svjedoka, privilegovanog svjedoka, svjedoka koji se može izložiti krivičnom gonjenju, oštećenog koji daje iskaz i svjedoka kojem pripadaju posebne mjere zaštite.

Ako poziv za saslušanje otvara pitanje mogućeg krivičnog gonjenja samog svjedoka, pravni savjet prije davanja iskaza može biti od presudnog značaja za pravilno korištenje njegovih procesnih prava.a

Pravni izvori

• Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) – naročito odredbe koje uređuju prava i obaveze svjedoka, pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja i određivanje advokata kao savjetnika svjedoku. Ovi brojevi službenih glasnika potvrđeni su i na portalu pravosuđa BiH.
• Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda – član 6, pravo na pravično suđenje.