Sistem dječije zaštite u Republici Srpskoj predviđa različita prava i novčana davanja namijenjena djeci i porodici.
S obzirom na to da veliki broj građana Republike Srpske privremeno radi i boravi u inostranstvu, u praksi se postavlja važno pitanje: Da li roditelj koji radi ili privremeno boravi u inostranstvu može ostvariti prava iz dječije zaštite u Republici Srpskoj?
Odgovor zavisi od toga o kojem konkretnom pravu je riječ i da li su ispunjeni uslovi koje zakon propisuje za njegovo ostvarivanje. Međutim, sama činjenica da roditelj radi ili privremeno boravi u inostranstvu ne znači automatski da nema prebivalište u Republici Srpskoj.
Prebivalište i boravak u inostranstvu nisu isto
Jedno od najvažnijih pitanja u ovim postupcima jeste pravilno utvrđivanje prebivališta podnosioca zahtjeva.
Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine posebno uređuje položaj državljana koji borave u inostranstvu. Prema članu 9. ovog zakona, državljanin koji se stalno nastani u inostranstvu, odnosno pod zakonom propisanim uslovima tamo boravi duže od tri mjeseca, dužan je odjaviti prebivalište u BiH.
Međutim, isti član propisuje veoma važan izuzetak. Državljanin koji u inostranstvu boravi duže od tri mjeseca, ali nema namjeru da se tamo stalno nastani i održava efektivnu vezu sa BiH, nije dužan odjaviti prebivalište u BiH.
Zakon kao primjere efektivne veze navodi, između ostalog, porodicu ili članove porodice u BiH, kao i kuću, stan ili preduzeće u vlasništvu. Zbog toga se činjenica rada ili privremenog boravka u inostranstvu ne može sama po sebi poistovjetiti sa prestankom prebivališta u Republici Srpskoj.
Zašto je prebivalište važno za ostvarivanje prava iz dječije zaštite?
Zakon o dječijoj zaštiti Republike Srpske za ostvarivanje pojedinih prava propisuje određene uslove koji se mogu odnositi i na prebivalište korisnika. Zbog toga je u svakom konkretnom slučaju potrebno prvo utvrditi koje pravo roditelj traži, a zatim provjeriti sve uslove koje zakon upravo za to pravo propisuje. Nije pravno pravilno sva prava iz dječije zaštite posmatrati na isti način. Upravo zbog toga činjenica da roditelj radi u inostranstvu ne bi trebalo sama po sebi da bude dovoljna za zaključak da određeno pravo ne može ostvariti.
Da li je potvrda o prebivalištu dovoljna?
Dokaz o prijavljenom prebivalištu predstavlja veoma važan dokaz u postupku. Međutim, ne treba izvesti zaključak da je samo postojanje prijavljenog prebivališta uvijek dovoljno za ostvarivanje određenog prava iz dječije zaštite. Nadležni organ ima obavezu da utvrdi sve činjenice i uslove koje zakon propisuje za konkretno pravo.
S druge strane, ako se zahtjev odbija zbog toga što roditelj radi ili boravi u inostranstvu, potrebno je jasno utvrditi na osnovu koje zakonske odredbe ta činjenica predstavlja smetnju za ostvarivanje konkretnog prava. Samo postojanje informacije da neko radi u inostranstvu nije isto što i pravno utvrđenje da to lice nema prebivalište u Republici Srpskoj.
Da li Fond može tražiti podatke o pravima ostvarenim u inostranstvu?
Činjenica da roditelj radi ili boravi u drugoj državi može otvoriti i pitanje da li tamo ostvaruje određena prava ili naknade. Međutim, i ovdje je potrebno poći od konkretnog prava koje se ostvaruje u Republici Srpskoj.
Ako zakon za određeno pravo propisuje uslov koji se odnosi na ostvarivanje istog ili odgovarajućeg prava u drugoj državi, nadležni organ ima osnov da tu činjenicu utvrđuje. Zbog toga se ne može unaprijed tvrditi ni da Fond uvijek može, niti da nikada ne može zahtijevati dokaz o ostvarivanju određenog prava u inostranstvu.
Potrebno je utvrditi koje pravo se zahtijeva i šta zakon za njegovo ostvarivanje konkretno propisuje.
Šta ako Fond odbije zahtjev zbog rada ili boravka u inostranstvu?
Posebnu pažnju treba obratiti na obrazloženje rješenja kojim je zahtjev odbijen. Potrebno je provjeriti:
- koji zakonski uslov Fond smatra neispunjenim;
- na osnovu kojih činjenica je donesen takav zaključak;
- da li je pravilno utvrđeno prebivalište podnosioca zahtjeva;
- da li je boravak ili rad u inostranstvu poistovjećen sa nepostojanjem prebivališta;
- da li su uzeti u obzir svi dokazi koje je podnosilac dostavio;
- da li zakon za konkretno pravo zaista propisuje uslov na kojem je zasnovano odbijanje zahtjeva.
Ukoliko stranka smatra da je rješenje nezakonito, može koristiti pravna sredstva propisana zakonom, a nakon konačne odluke nadležnog organa, kada su za to ispunjeni uslovi, zakonitost upravnog akta može biti predmet kontrole u upravnom sporu. Zbog zakonskih rokova, veoma je važno da se rješenje analizira odmah nakon njegovog prijema.
Rad u inostranstvu ne znači automatski gubitak prebivališta
Jedna od najvažnijih poruka ovog pravnog pitanja jeste da treba razlikovati stalno nastanjenje u inostranstvu od privremenog rada ili boravka u inostranstvu uz zadržavanje efektivne veze sa Bosnom i Hercegovinom. Upravo tu razliku prepoznaje član 9. Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine. Zbog toga bi prilikom odlučivanja o pravima iz dječije zaštite trebalo utvrditi stvarni pravni status podnosioca zahtjeva i primijeniti uslove propisane za konkretno pravo, a ne izvoditi zaključak samo iz činjenice da lice radi ili određeno vrijeme boravi u inostranstvu.
Šta roditelji treba da urade ako im je zahtjev odbijen?
Ako je zahtjev za ostvarivanje prava iz dječije zaštite odbijen zbog prebivališta, boravka ili rada u inostranstvu, potrebno je pažljivo analizirati i činjenične i pravne razloge navedene u rješenju. Posebno treba provjeriti da li je nadležni organ pravilno primijenio propise o prebivalištu i da li je činjenice povezane sa boravkom u inostranstvu pravilno doveo u vezu sa uslovima propisanim Zakonom o dječijoj zaštiti Republike Srpske. Ako za odbijanje zahtjeva ne postoji odgovarajući zakonski osnov, potrebno je blagovremeno koristiti raspoloživa pravna sredstva.
Pravovremena pravna analiza rješenja posebno je značajna zbog rokova za izjavljivanje žalbe i pokretanje upravnog spora.
Zaključak
Roditelj koji radi ili privremeno boravi u inostranstvu nije samo zbog te činjenice automatski isključen iz mogućnosti ostvarivanja prava iz dječije zaštite u Republici Srpskoj. Istovremeno, prijavljeno prebivalište samo po sebi ne znači da su ispunjeni svi uslovi za svako pravo iz sistema dječije zaštite.
Zbog toga je za pravilan odgovor potrebno utvrditi koje pravo se ostvaruje, koje uslove zakon za njega propisuje, kakav je status prebivališta roditelja i djeteta i postoje li druge činjenice relevantne za konkretno pravo.
Ukoliko je zahtjev odbijen samo zbog okolnosti povezanih sa radom ili boravkom u inostranstvu, takvo rješenje treba pravno analizirati i utvrditi da li je nadležni organ pravilno primijenio zakon.
Pravni izvori
- Zakon o dječijoj zaštiti Republike Srpske, sa važećim izmjenama i dopunama;
- Zakon o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine, naročito član 9. koji uređuje prebivalište državljana koji borave u inostranstvu. Parlamentarna skupština BiH vodi neslužbeni prečišćeni tekst, a izmjene iz 2015. objavljene su u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/15.
- Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske, u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje činjenica, donošenje upravnog akta i pravna sredstva;
- Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske, u dijelu koji uređuje sudsku kontrolu konačnih upravnih akata.
